Sve dok nisam dosao do carobne rijeci. Amber. (...) Rijec bijase nabijena strahovitom ceznjom i golemom nostalgijom. Imala je, zamotan u sebi, osjecaj zaboravljene ljepote, grandioznih dostignuca i moci uzasne i gotovo konacne. Nekako, ta je rijec pripadala mom rjecniku. I nekako, ja bijah dio nje, a ona dio mene. Bijase to ime mjesta, znao sam, mjesta koje sam nekoc poznavao. Ali nije izazivala nikakve slike, samo osjecaje.