"Manmut oseti kako mu se organski slojevi jeze kada je shvatio da je naglas progovorio preko privatne linije. "Nista. Zbog cega ljubav nije dovela do odgovora na zagonetku zivota?" "Zbog toga sto je Prust znao - a njegovi likovi to otkrivaju - da ni ljubav, ni njen plemenitiji rodak, prijateljstvo, nikada ne mogu da prezive entropijska seciva ljubomore, dosade, navike i egoizma", rece Orfi i Manmut prvi put u toku njihove direktne komunikacije nasluti prizvuk tuge u glasu krupnog moraveka. "Nikad?" "Nikad", rece Orfi i grmnu dubokim uzdahom. "Secas se poslednjih redova Zaljubljenog Svana? - "Kad pomislim da sam protracio godine svog zivota, da sam zeleo da umrem, da sam najvecu ljubav doziveo sa zenom koja me nije privlacila, koja cak nije bila moj tip!" "Primetio sam to", rece Manmut, "ali nisam tada znao da li to treba da bude strasno smesno, uzasno gorko ili neizrecivo tuzno. Sta je u pitanju?" "Sve troje, prijatelju", odasla Orfi sa Ija. "Sve troje". "Koji je bio treci put Prustovih likova prema zagonetki zivota?" - upita Manmut. Povecao je priliv O2 u svoju komoru kako bi razvejao paucinaste niti tuge koje su pretile da mu se ispreplecu u srcu. "O tome cemo neki drugi put", rece Orfi, naslutivsi mozda raspolozenje svog sabesednika. "Koros III ce povecati raspon zahvata i bice zabavno da posmatramo vatromet u spektru rendgenskih zraka"." [...] " "E vidis, to nije toliko neuobicajeno", rece Orfi. "Slusaj, evo jednog pasusa koji sledi posle onoga o nicanju krila i novih pluca na Marsu. Hoces na francuskom ili engleskom?" "Na engleskom", rece Manmut brzo. Ovako blizu strasnoj smrti od gusenja, nije zeleo da se jos dodadno muci slusajuci francuski. "Jedino pravo putovanje, jedina Fontana Mladosti", izdeklamova Orfi, "nece se pronaci na putu u nepoznate zemlje, vec u drugacijim ocima, u posmatranju vaseljene ocima druge osobe, stotinu drugih, i spoznaji stotine vaseljena koje svako od njih vidi, koje svako od njih predstavlja". Dok je razmisljao o ovome, Manmut je na tren zaista zaboravio na njihovo neumitno gusenje. "To je Marselov cetvrti i konacni odgovor na zagonetku zivota, Orfi, zar ne?" Ijanin ocuta. "Hocu da kazem", nastavi Manmut, "rekao si da su prva tri za Marsela bila nedovoljna. Pokusao je da veruje u snobovstinu. Pokusao je da veruje u prijateljstvo i ljubav. Pokusao je da veruje u umetnost. Nista od svega toga nije proradilo kao transcendentna tema. Stoga je ovo cetvrto. Ovo..." Nije mogao da pronade odgovarajucu rec ili frazu. "Bekstvo svesti iz ogranicenja svesti", rece Orfi tiho. "Imaginacija koja nadilazi domen imaginacije". "Da", prodahta Manmut. "Shvatam". "Treba da shvatis", rece Orfi. "Ti sada predstavljas moje oci. Treba da vidim vaseljenu kroz tvoje oci". Manmut je na minut ostao da sedi u tisini remecenoj samo sistanjem O2 iz prikljucenog creva. Onda rece: "Pokusajmo da podignemo Crnu gospu"."