Naime, njegov je grad ostajao nepromijenjen, na rubu vremena: isti sazgani i sprzeni grad njegovih nocnih uzasa i usamljenih pubertetskih strasti, gdje hrdja izjeda cvijece, grada u kojemu se u ova cetiti stoljeca nista nije dogodilo, osim polaganog starenja na uvenulim lovorikama, medju trulim barustinama.