Pa ipak se zivi.Jos samo katkad biva da me prevlada bol,pa se savijam kao crv na zemlji i pritistem lice u suskavu,hladnu travu i izgovaram u crnu zednu zemlju rijeci koje nemam kome da kazem.Jos samo katkad gresno zudim smrt i zalim se nevidljivom Bogu,sto sam udaren nepodnosivim prokletstvom,da najbolje misli i najbolja osjecanja prosipam nevideno i zaludno kao pelud na kamen,iskre u tamu,jauk u vjetar