"Jednom sam ga sreo pred alatnicom. Pitao sam ga sto to cita. Slegao je ramenima i neodlucno mi odgovorio: "Knjigu. Zasto pitas?" Pitao sam ga kakvu knjigu cita. "O jeziku." Sto konkretno? "Gramatiku za svakoga. Da skinem vec jednom s dnevnog reda pravopis i te stvari." Pa zar se moze "knjiga o jeziku" citati kao i nekakvo stivo koje citas da ti prode vrijeme? "Rijeci i te stvari", poklonio mi je svoj polagani osmijeh, "to ti je isto kao i poznavanje ljudi. Odakle potjecu. S kim su u rodu. Kako se svaka od njih ponasa u razlicitim situacijama. Osim toga", zastao je i poslao desnu ruku na dugo putovanje oko svoje krupne glave da bi se pocesao po lijevoj sljepoocnici, nelogicna a ipak gotovo kraljevska gesta, - "osim toga, sto znaci : 'da ti prode vrijeme', to uopce ne postoji. vrijeme jednostavno ne prolazi." Ne prolazi? Kako to mislis? "Sta ja znam? Mozda je upravo obratno: da mi prolazimo u vremenu. Sta ja znam? Ili mozda vrijeme prolazi u ljudima? Bi li ti se dalo sjesti malo samnom da sortiramo sjeme? Sjeme je u supi. U hladu. Osim ako ne zelis raditi nesto drugo. Ili bi mozda htio slagati prazne vrece?"