Dvije stavke odreduju danasnji liberalan tolerantni stav prema drugima: postivanje drugih, otvorenost spram njih i opsesivni strah od uznemiravanja. Drugi je OK toliko dugo dok njegovo prisustvo nije nametljivo, toliko dugo dok drugi nije doista drugi. Tolerancija se podudara sa svojom suprotnoscu: moja duznost da budem tolerantan spram drugog u biti znaci da mu ne smijem doci preblizu, da ne smijem uci u njegov/njezin prostor - ukratko, da trebam postivati njegovu/njezinu netoleranciju prema mojoj prevelikoj blizini. To je ono sto se sve vise i vise pojavljuje kao sredisnje >>ljudsko pravo<< u nasem drustvu: pravo da nas se ne uznemiruje, odnosno, da budemo na sigurnoj razdaljini od drugih.