Na kraju nije bilo bitno koliko su godina imale niti da su bile cure, nego samo da smo ih voljeli, a one nisu cule nas zov; ne cuju nas ni danas, dok ih prorijedene kose i salastih trbuha iz kucice na drvetu dozivamo da izadu iz soba, kamo su otisle da zauvijek budu same - same u samoubojstvu, a samoubojstvo je dublje od smrti - i gdje mi nikad necemo naci djelice da ih nanovo sklopimo.