Znao je da je nesto propustio: bit zivota. Ali je o njoj sad mislio kao o necemu tako nedostiznom i nevjerojatnom da bi zaliti za njom bilo kao da ocajavas sto na lutriji nisi dobio glavni zgoditak. U njegovoj lutriji bilo je 100 milijuna srecki, a samo jedan dobitak; izgledi su mu zacijelo bili nikakvi. Kad bi mislio na Ellen Olensku, cinio bi to apstraktno spokojno, kao sto bi covjek mogao misliti na kakvu imaginarnu voljenu iz kakve knjige ili slike: ona mu je bila postala komponirana vizija svega sto je propustio. Ta vizija, iako blijeda i tanka, sprijecila ga je da misli na druge zene.