"Ovo je prolog... Knjiga je pjesama kao umrla jesen: Stihovi su lisce crno na zemlji bijeloj. ... A pjesnik razumije sve sto je nerazumljivo i stvari sto se mrze on drugama zove. Njemu je znano da su sve staze nemoguce i zbog toga nocu po njima tiho hoda. ... Poezija je gorcina, nebeski med sto tece iz nevidljiva saca sto ga stvaraju duse. Ljupke knjige stihova zvijezde su sto prolaze kroz nijemu tisinu u kraljevstvo Nicega,