Jedna od najobicnijih i najrasirenijih praznovjerica je ta da svaki covjek ima jedino svoja odredena svojstva, da je covjek dobar, zao, glup, energican, apatican itd. Ljudi nisu takvi. Mozemo kazati o covjeku da je cesce dobar nego zao, cesce pametan nego glup, cesce energican nego apatican, i obratno; ali ce biti neistina ako reknemo o kojem covjeku da je dobar ili pametan, a o drugom da je zao ili glup. A mi uvijek tako dijelimo ljude. I to nije istina. Ljudi su kao rijeke: voda je u svima jednaka i svuda ista, ali svaka je rijeka sad uska, sad brza, sad siroka, sad tiha, sad cista, sad hladna, sad mutna, sad topla. Tako i ljudi. Svaki covjek nosi u sebi zacetke svih ljudskih svojstava te ponekad ispoljava jedne, ponekad druge, i cesto nije nikako nalik na sebe, a ipak ostaje vazda onaj koji jest.