Prijateljstvo je neophodno covjeku za dobar rad pamcenja. Sjecati se svoje proslosti, nositi je uza se, to je mozda nuzan uvjet da se sacuva, kako kazu, integritet svoga 'ja'. Da to 'ja' ne zakrzlja, da sacuva svoj obujam, potrebno je zalijevati sjecanja kao cvijece u loncu, a to zalijevanje trazi stalan dodir sa svjedocima proslosti, to jest s prijateljima. Oni su nase zrcalo; nase pamcenje; nista ne trazimo od njih osim da s vremena na vrijeme osvjetlaju to zrcalo da bismo se u njemu mogli ogledati.