Poceo sam shvacati da nema te sile koja bi mogla izmijeniti sliku moje licnosti, koja je pohranjena negdje gdje se s najviseg mjesta odlucuje o ljudskim sudbinama; shvatio sam da je ta slika (ma koliko bila neslicna meni) mnogo stvarnija od mene samoga; da nije ona kriva sto mi nije slicna , nego da sam ja kriv sto nisam slican njoj; da je ta neslicnost moj kriz koji ne mogu stresti ni na koga, koji moram sam nositi. Ipak nisam htio kapitulirati. Htio sam nositi svoju neslicnost: biti i dalje ono za sto je odluceno da nisam.