Iz tog trenutka u kome je svijet oko njega isciio, u kome se zatekao sam kao zvijezda na nebu, iz tog trena se zebnje i obeshrabrenja Sidarta je izronio i njegovo ja se jos vise zgusnulo. Bio je svjestan da mu je to posljednja jeza budenja, posljednji grc radanja. I ubrzo je opet pustio korak, isao brzo i nestrpljivo, ne u pravcu svog doma, ne svom ocu, ne onamo odakle je krenuo.