A bilo je to itekako drazesno, smatrala je Mary. Nekako je humanije, promatrati razlicite rukopise, razlicite tinte, razlicite nacine na koje bi netko nekad nesto krivo napisao. Bio je to vizualni ekvivalent razgovora, svatko bi u zapisu ostavio nesto sebi svojstveno, unikatno - za razliku od unosa uvijek istih, provjerenih natipkanih rijeci. Medutim, to je donekle otezavalo trazenje neke odredene biljeske ili napomene. S druge strane, iscitavanje svega od pocetka moglo bi vam pomoci da primijetite nesto sto vam je mozda ranije promaknulo.