A zivot je niz trenutaka i ti su trenuci u vjecnoj mijeni, bas kao i misli, negativne i pozitivne. I premda je potreba za mozganjem u ljudskoj prirodi, ona je besmislena kao toliko nasih urodenih poriva. Besmisleno je dopustiti jednoj misli da nam zaposjedne um, jer misli su kao gosti ili nevjerni prijatelji. Mogu otici jednako brzo kako su i dosle, a cak i one kojima je najduze trebalo da se rode mogu isceznuti u trenu. Trenuci su, naprotiv, dragocjeni; katkad traju, a katkad prolete, ali mozes ih kojecime ispuniti: mozes se predomisliti, mozes spasiti zivot, a mozes se i zaljubiti.