Ono sto mi, ili barem ja, samouvjereno smatramo sjecanjem - znaci, trenutak, prizor, cinjenicu koja je fiksirana i tako spasena od zaborava - ustvari je oblik pripovijedanja koje se trajno odvija u umu i cesto s kazivanjem mijenja. Ukljuceno je previse proturjecnih emocionalnih interesa da bi zivot ikada bio potpuno prihvatljiv, i mozda je pripovjedaceva zadaca preurediti stvari tako da se prilagode tom cilju. U svakom slucaju, govoreci o proslosti, lazemo sa svakim udisajem.