Site uses cookies to provide basic functionality.

OK
Kad sam bio dijete, nadao sam se da cu kad odrastem postati knjiga. Ne knjizevnik, nego knjiga. Ljude se moze pobiti kao mrave, pa ni knjizevnike nije tesko ubiti. Ali za knjigu, cak i ako je sustavno uniste, postoji sansa da se neki primjerak spasio i da ce nastaviti zivjeti na polici, zivjeti nijemim zivotom na nekoj od zaboravljenih polica u nekoj zabacenoj knjiznici, u Rejkjaviku, Valladolidu ili Vancouveru.