I kako ovaj tvoj spis ne ide ni za cim drugim nego da unisti ugled i vlast koju i medu svijetom i medu svjetinom uzivaju viteske knjige, ne treba ti prosjaciti sentencije od filozofa, recenice iz Svetog pisma, price od pjesnika, govore od retora, cudesa od svetaca, nego nastoj da ti u knjizi budu krepke, valjane i dobro probrane rijeci, pa da ti pricanje i recenice poteku zvucno i ugodno, koliko god mozes, znas i volis, a da misli svoje iskazujes ne brkajuci ih i ne zamracujuci. Nastoj i o tome da se citajuci tvoju historiju melankolik nasmije, smjesljivac da puca od smijeha, priprostomu da ne bude na dosadu, razborit covjek neka se divi invenciji, ozbiljan neka je ne odvrgne, a umnik neka je svagda hvali. Sve u sve, upni da razoris lose osnovanu zgradu tih viteskih knjiga sto ih mnogi mrze a jos brojniji hvale; ako to postignes, nisi postigao malenkost.