Samoca nije ziveti sam, samoca je kad nismo sposobni da pravimo drustvo nekome ili necemu sto se nalazi duboko u nama, samoca nije usamljeno drvo nasred puste ravnice, to je rastojanje izmedu skrivenih sokova i kore, izmedu lista i korena. Vi bulaznite, sve to sto pominjete medusobno je povezano, nema tu nikakve samoce, U redu, pustimo sad drvo, nego se zagledajte u sebe, i naci cete samocu, Kao sto rece onaj drugi, hodati usamljen kroz gomilu, Jos gore od toga, biti usamljen tamo gde ni nas samih nema, Danas ste uzasno raspolozeni, Imam i ja svoje lose trenutke, Nisam ja govorio o toj samoci, nego o drugoj, onoj koja nas prati, podnosljivoj, onoj koja nam pravi drustvo, Cak i nju ne mozemo uvek da podnesemo, vapimo za necijim prisustvom, nekim glasom, a ponekad taj isti glas i to isto prisustvo sluze jedino zato da ucine samocu jos nepodnosljivijom.