"Izmedu Bremena i Nepala, izmedu Beca i Singapura video sam mnogo lepih gradova, gradove na moru i gradove visoko u brdima, sa mnogih izvora sam kao hodocasnik pio, od cega je kasnije nastajao slatki otrov nostalgije. Ali najlepsi grad od svih koje znam je Kalv na Nagoldu, mali, stari svapski gradic ispod Svarcvalda. Kada dodem u Kalv, idem polako od zelezicke stanice nadole, pored katolicke crkve, pored "Orla" i "Sumskog roga", kroz Biskupovu ulicu pored Nagolda, pored Vajnstega ili do bara, onda preko reke i kroz donju Leder-ulicicu, pa kroz jednu strmu, poprecnu, gore od trga, ispod trema vecnice, pored dva jaka stara izvora, bacim pogled prema starim zgradama Latinske skole, u krcmarevoj basti cujem kokoske kako kokodacu, okrenem se i idem ponovo nadole, pored "Jelena" i "Konjica", a onda dugo stojim na mostu. To mi je najomiljenije mesto u gradicu, trg pored katedrale u firenci nije nista u poredenju sa njim. Sada, kad sa lepog kamenog mosta gledam gore i dole, vidim kuce duz reke, a ne znam ko u njima zivi. I kada iz jedne od njih gleda lpa devojka (kojih je u Kalvu uvek bilo), ja ne znam kako se zove. A pre trideset godina, iza svih ovih prozora nije bilo nijedne devojke i nijednog coveka, nijedne stare zene, nijednog psa i nijedne macke koju nisam znao. Nisu preko mosta presla nijedna kola i nije kaskalo nijedno kljuse za koje nisam znao ciji su. A tako sam znao sve, mnoge skolske drugove i njihove igre i podrugljive nadimke, pekarske radnje i njihovu robu, mesare i njihove pse, drvece, i gundelje, i ptice, i gnezda, vrste ogrozda u bastama. Upravo je zbog toga grad Kalv imao svoju jedinstvenu lepotu. Nema potrebe da ga opisujem, to stoji u skoro svim knjigama koje sam napisao. Da sam ostao u ovom lepom Kalvu, ne bi bilo potrebe da o njemu pisem. To mi nije bilo sudeno. Ali kada sada (kao sto se do rata desavalo jednom u nekoliko godina) ponovo sedim cetvrt sata na ogradi mosta preko kojeg sam kao decak hiljadu puta zabacio udicu, duboko i sa cudesnim uzbudenjem osecam koliko je za mene lepo i znacajno bilo to sto sam doziveo: da sam jednom imao domovinu! da sam jednom u jednom malom mestu na Zemlji poznavao sve kuce i njihove prozore i sve ljude iza njih! Da sam drvo, jos uvek bih bio tamo. Ali ne mogu da zelim da se ponovi ono sto je bilo. Povremeno uradim to u svojim snovima i pesmama, ali u stvarnosti ne zelim. s vremena na vreme provedem po koju noc u nostalgiji za Kalvom, Ali da zivim tamo, svakoga sata, danju i nocu, imao bih nostalgiju za lepim, starim vremenima koja su bila pre trideset godina i koja su davno protekla ispod luka starog mosta. To ne bi bilo dobro. Za postupcima koji su ucinjeni i za smrtima koje su se desile, ne treba zaliti.