CroSaric - Ecclesiastes - 11

11:1  Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena.

11:2  Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju.

11:3  Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.

11:4  Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje.

11:5  Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori.

11:6  Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek' ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.

11:7  Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce.

11:8  Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći.

11:9  Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.

11:10  Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.