CroSaric - Ecclesiastes - 1

1:1  Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.

1:2  Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

1:3  Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?

1:4  Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.

1:5  Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.

1:6  Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.

1:7  Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.

1:8  Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.

1:9  Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.

1:10  Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo.

1:11  Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.

1:12  Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.

1:13  I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim.

1:14  Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!

1:15  Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može.

1:16  Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje."

1:17  Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.

1:18  Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.