CroSaric - Ecclesiastes - 3

3:1  Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

3:2  Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.

3:3  Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.

3:4  Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.

3:5  Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

3:6  Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.

3:7  Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.

3:8  Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.

3:9  Koja je posleniku korist od njegovih napora?

3:10  Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.

3:11  Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.

3:12  Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.

3:13  I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.

3:14  I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.

3:15  Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.

3:16  Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.

3:17  Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin."

3:18  Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."

3:19  Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.

3:20  I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.

3:21  Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?

3:22  Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?