CroSaric - Isaiah - 9

9:1  Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

9:2  Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen.

9:3  Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.

9:4  Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana.

9:5  Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

9:6  Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.

9:7  Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.

9:8  Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:

9:9  "Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi."

9:10  Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:

9:11  Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.

9:12  Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.

9:13  Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.

9:14  Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep.

9:15  Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.

9:16  Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.

9:17  Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu.

9:18  Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.

9:19  [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:

9:20  Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.