CroSaric - Job - 16

16:1  Job progovori i reče:

16:2  "Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!

16:3  Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

16:4  I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

16:5  i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

16:6  Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?

16:7  Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.

16:8  Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

16:9  Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

16:10  prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.

16:11  Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

16:12  Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.

16:13  Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

16:14  Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

16:15  Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.

16:16  Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

16:17  A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

16:18  O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.

16:19  Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

16:20  Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

16:21  o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

16:22  No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.