CroSaric - Job - 29

29:1  Job nastavi svoju besjedu i reče:

29:2  "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,

29:3  kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

29:4  kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,

29:5  kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,

29:6  kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!

29:7  Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

29:8  vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.

29:9  Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

29:10  Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

29:11  Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.

29:12  Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.

29:13  Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.

29:14  Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

29:15  Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,

29:16  otac ubogima, zastupnik strancima.

29:17  Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

29:18  Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'

29:19  Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

29:20  Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'

29:21  Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.

29:22  Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.

29:23  Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

29:24  Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

29:25  Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.