CroSaric - Job - 27

27:1  Job nastavi svoju besjedu i reče:

27:2  "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

27:3  sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

27:4  usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.

27:5  Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

27:6  Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

27:7  Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!

27:8  Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

27:9  Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

27:10  Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

27:11  Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.

27:12  Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"

27:13  "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.

27:14  Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.

27:15  Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.

27:16  Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

27:17  nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

27:18  Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:

27:19  bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.

27:20  Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.

27:21  Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.

27:22  Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.

27:23  Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.