CroSaric - Job - 10

10:1  Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.

10:2  Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.

10:3  TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

10:4  Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?

10:5  Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

10:6  Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,

10:7  kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

10:8  Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!

10:9  Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.

10:10  Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?

10:11  Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.

10:12  S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.

10:13  Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:

10:14  da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.

10:15  Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!

10:16  Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,

10:17  optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.

10:18  Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,

10:19  bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.

10:20  Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim

10:21  prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,

10:22  u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj."