CroSaric - Job - 36

36:1  Elihu nastavi i reče:

36:2  "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.

36:3  Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

36:4  Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.

36:5  Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

36:6  Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

36:7  S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.

36:8  Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,

36:9  djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

36:10  Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

36:11  Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.

36:12  Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.

36:13  A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

36:14  u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.

36:15  Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:

36:16  izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

36:17  Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

36:18  nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

36:19  Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.

36:20  Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.

36:21  Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.

36:22  Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?

36:23  Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?

36:24  Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.

36:25  S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.

36:26  Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!

36:27  U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.

36:28  Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.

36:29  Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

36:30  Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.

36:31  Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.

36:32  On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.

36:33  Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.