CroSaric - Job - 31

31:1  Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.

31:2  A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

31:3  TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

31:4  Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

31:5  Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

31:6  Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!

31:7  Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

31:8  neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

31:9  Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

31:10  neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!

31:11  Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,

31:12  užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

31:13  Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

31:14  što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?

31:15  Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

31:16  Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?

31:17  Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

31:18  TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

31:19  Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača

31:20  a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

31:21  Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,

31:22  nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

31:23  Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

31:24  Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

31:25  Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

31:26  Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

31:27  moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

31:28  Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

31:29  Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

31:30  ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?

31:31  Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

31:32  Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

31:33  Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

31:34  jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?

31:35  O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

31:36  i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.

31:37  Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."

31:38  Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

31:39  ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

31:40  [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.