CroSaric - Proverbs - 7

7:1  Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.

7:2  Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.

7:3  Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;

7:4  reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",

7:5  da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.

7:6  Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,

7:7  vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:

7:8  prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući

7:9  u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;

7:10  i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

7:11  Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;

7:12  bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;

7:13  i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:

7:14  "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;

7:15  zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.

7:16  Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;

7:17  svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.

7:18  Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.

7:19  Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;

7:20  uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."

7:21  Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.

7:22  I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka

7:23  dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.

7:24  Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.

7:25  Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.

7:26  Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.

7:27  U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.