CroSaric - Proverbs - 6

6:1  Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,

6:2  vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;

6:3  učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.

6:4  Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;

6:5  otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.

6:6  Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:

6:7  on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,

6:8  ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.

6:9  A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?

6:10  Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak

6:11  i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

6:12  Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;

6:13  namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;

6:14  prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.

6:15  Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.

6:16  Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:

6:17  ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

6:18  srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,

6:19  lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.

6:20  Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.

6:21  Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;

6:22  da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.

6:23  Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;

6:24  da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.

6:25  Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,

6:26  jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.

6:27  Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?

6:28  Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?

6:29  Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.

6:30  Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:

6:31  uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.

6:32  Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.

6:33  Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.

6:34  Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;

6:35  ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.