CroSaric - Psalms - 139

139:1  Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

139:2  ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.

139:3  Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

139:4  Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.

139:5  S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.

139:6  Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

139:7  Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

139:8  Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

139:9  Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

139:10  i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

139:11  Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -

139:12  ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

139:13  Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.

139:14  Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

139:15  kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

139:16  Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

139:17  Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

139:18  Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

139:19  De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

139:20  Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

139:21  Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

139:22  Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

139:23  Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

139:24  pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!