CroSaric - Psalms - 105

105:1  Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!

105:2  Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!

105:3  Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

105:4  Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

105:5  Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

105:6  Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

105:7  On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

105:8  On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

105:9  Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

105:10  Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,

105:11  govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."

105:12  Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

105:13  išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

105:14  ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

105:15  "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

105:16  I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

105:17  Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

105:18  Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,

105:19  dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.

105:20  Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

105:21  Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

105:22  da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.

105:23  Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

105:24  Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.

105:25  Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

105:26  Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

105:27  Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

105:28  Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

105:29  U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

105:30  Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

105:31  Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

105:32  Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

105:33  Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

105:34  Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

105:35  U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

105:36  Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

105:37  Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

105:38  Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

105:39  Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

105:40  Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

105:41  Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

105:42  Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

105:43  Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

105:44  I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

105:45  da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!