CroSaric - Psalms - 104

104:1  Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

104:2  svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

104:3  na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

104:4  Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

104:5  Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

104:6  pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

104:7  na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

104:8  Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

104:9  Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

104:10  Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

104:11  Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

104:12  Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

104:13  Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

104:14  Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

104:15  i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

104:16  Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

104:17  Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

104:18  Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

104:19  Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

104:20  Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

104:21  Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

104:22  Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

104:23  Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

104:24  Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

104:25  Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

104:26  Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

104:27  I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

104:28  Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

104:29  Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

104:30  Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

104:31  Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

104:32  On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

104:33  Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

104:34  Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

104:35  Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!