CroSaric - Wisdom - 16

16:1  Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom kukaca.

16:2  A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobročinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.

16:3  I tako Egipćanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo čudesno.

16:4  Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško mučeni neprijatelji njihovi.

16:5  I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.

16:6  Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.

16:7  Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, već zbog tebe, Spasitelju sviju!

16:8  Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.

16:9  Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.

16:10  A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila.

16:11  Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobročinstva.

16:12  Jer njih nije liječila ni trava ni melem nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve.

16:13  Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.

16:14  Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.

16:15  Ruci se tvojoj ne može uteći.

16:16  Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih nečuven dažd i tuča, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.

16:17  A najčudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešća moć, jer se svemir borio za pravednike.

16:18  Čas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;

16:19  čas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake.

16:20  A narod si svoj hranio hranom anđeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugađao svakom ukusu.

16:21  Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugađao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio.

16:22  Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu,

16:23  dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.

16:24  Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:

16:25  zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,

16:26  da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, naučili kako čovjeka na hrane različiti plodovi, nego riječ tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;

16:27  jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane,

16:28  da bi se znalo kako treba sunce preteći i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.

16:29  Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.