CroSaric - Job - 32

32:1  Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.

32:2  Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;

32:3  a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.

32:4  Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.

32:5  Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.

32:6  I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.

32:7  Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

32:8  Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.

32:9  Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.

32:10  Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.

32:11  S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.

32:12  Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.

32:13  Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'

32:14  Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.

32:15  Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.

32:16  Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!

32:17  Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.

32:18  Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

32:19  Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.

32:20  Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.

32:21  Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.

32:22  Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.