CroSaric - Proverbs - 17

17:1  Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.

17:2  Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.

17:3  Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.

17:4  Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.

17:5  Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.

17:6  Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.

17:7  Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.

17:8  Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.

17:9  Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.

17:10  Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.

17:11  Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.

17:12  Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.

17:13  Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.

17:14  Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!

17:15  Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.

17:16  Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!

17:17  Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

17:18  Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.

17:19  Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.

17:20  Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.

17:21  Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.

17:22  Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.

17:23  Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.

17:24  Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.

17:25  Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.

17:26  Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.

17:27  Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.

17:28  I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.