CroSaric - Acts - 4

4:1  Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,

4:2  ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih;

4:3  pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer.

4:4  Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.

4:5  Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -

4:6  i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.

4:7  Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?"

4:8  Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine!

4:9  Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen?

4:10  Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!

4:11  On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.

4:12  I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."

4:13  Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali

4:14  videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti.

4:15  Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati:

4:16  "Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;

4:17  ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore."

4:18  Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.

4:19  Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.

4:20  Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo."

4:21  Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.

4:22  Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.

4:23  Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine.

4:24  Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!

4:25  Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

4:26  Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.

4:27  RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim

4:28  da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

4:29  I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!

4:30  Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."

4:31  I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.

4:32  U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.

4:33  Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.

4:34  Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili

4:35  i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

4:36  A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,

4:37  posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.