CroSaric - Acts - 8

8:1  Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.

8:2  Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.

8:3  Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.

8:4  Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.

8:5  Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.

8:6  Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.

8:7  Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.

8:8  Nasta tako velika radost u onome gradu.

8:9  Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.

8:10  Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika."

8:11  A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.

8:12  Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.

8:13  Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.

8:14  Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.

8:15  Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.

8:16  Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

8:17  Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

8:18  Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca

8:19  govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga."

8:20  Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!

8:21  Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!

8:22  Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.

8:23  Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan."

8:24  Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!"

8:25  Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.

8:26  Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."

8:27  On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.

8:28  Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.

8:29  Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!"

8:30  Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?"

8:31  On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.

8:32  A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.

8:33  U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.

8:34  Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?

8:35  Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.

8:36  Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?"

8:37  #

8:38  Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.

8:39  A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,

8:40  a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.