CroSaric - Job - 12

12:1  Job progovori i reče:

12:2  "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.

12:3  Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

12:4  Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!

12:5  Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!

12:6  Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!

12:7  Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.

12:8  Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.

12:9  Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!

12:10  U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

12:11  Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?

12:12  Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

12:13  Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

12:14  Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

12:15  Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

12:16  Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

12:17  On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.

12:18  On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.

12:19  On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.

12:20  On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.

12:21  On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.

12:22  On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

12:23  On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.

12:24  On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom

12:25  i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.