CroSaric - II Maccabees - 11

11:1  Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje,

11:2  skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad učini grčkim naseljem

11:3  i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast.

11:4  Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova.

11:5  Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.

11:6  Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi.

11:7  Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno.

11:8  Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem.

11:9  Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.

11:10  Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba.

11:11  Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg.

11:12  Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.

11:13  Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.

11:14  Zato im poruči da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on će kralja sklonuti da im postane prijatelj.

11:15  Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do općeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio.

11:16  Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja židovski narod!

11:17  Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporučujući njezin sadržaj.

11:18  Ja sam nato izvijestio kralja o onom s čime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo.

11:19  Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja ću ubuduće nastojati da poradim za vaše dobro.

11:20  Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima.

11:21  Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, dvadeset i četvrtoga Dioskora."

11:22  Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.

11:23  Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.

11:24  Čuli smo da Židovi ne prihvaćaju helenskih običaja moga oca, nego vole svoj poseban način života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.

11:25  Želeći, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlučujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po običajima svojih predaka.

11:26  Zato će biti dobro da im pošalješ poslanike koji će s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajući za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova."

11:27  Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove.

11:28  Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi.

11:29  Menelaj nam je saopćio da se želite vratiti svojim domovima.

11:30  Svima onima koji se kućama vrate do tridesetog Ksantika bit će zajamčena nekažnjivost.

11:31  Židovi će se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosađuje zbog pogrešaka učinjenih iz neznanja.

11:32  Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri.

11:33  Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog Ksantika."

11:34  A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod.

11:35  Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev rođak Lizija.

11:36  O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.

11:37  Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje.

11:38  Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora."