CroSaric - Job - 20

20:1  Sofar iz Naamata progovori tad i reče:

20:2  "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje

20:3  dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.

20:4  Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,

20:5  da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.

20:6  Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,

20:7  poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'

20:8  Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.

20:9  Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti

20:10  Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.

20:11  Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.

20:12  Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;

20:13  sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.

20:14  Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.

20:15  Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.

20:16  Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

20:17  Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.

20:18  Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.

20:19  Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,

20:20  jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.

20:21  Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.

20:22  Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.

20:23  I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.

20:24  Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.

20:25  Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

20:26  na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.

20:27  Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.

20:28  Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.

20:29  Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje."