CroSaric - Mark - 5

5:1  Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

5:2  Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.

5:3  Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

5:4  jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5:5  Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

5:6  Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,

5:7  a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!"

5:8  Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!"

5:9  Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"

5:10  I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

5:11  A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

5:12  Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!"

5:13  I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

5:14  Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.

5:15  Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

5:16  A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

5:17  Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

5:18  Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

5:19  No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao."

5:20  On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

5:21  Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

5:22  Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

5:23  pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"

5:24  I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

5:25  A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

5:26  mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

5:27  Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

5:28  Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena."

5:29  I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

5:30  Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

5:31  A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"

5:32  A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

5:33  Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

5:34  On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"

5:35  Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?"

5:36  Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

5:37  I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

5:38  I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

5:39  Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava."

5:40  A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.

5:41  Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"

5:42  I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.

5:43  On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.