CroSaric - Job - 15

15:1  Elifaz Temanac progovori tad i reče:

15:2  "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

15:3  Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?

15:4  Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

15:5  Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

15:6  vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.

15:7  Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

15:8  Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

15:9  Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?

15:10  Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

15:11  Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?

15:12  Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima

15:13  kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!

15:14  Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?

15:15  Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,

15:16  a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

15:17  Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,

15:18  i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa

15:19  kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.

15:20  Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.

15:21  Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

15:22  Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

15:23  strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.

15:24  Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

15:25  On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom

15:26  Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.

15:27  Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

15:28  Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;

15:29  cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.

15:30  On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.

15:31  U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.

15:32  Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.

15:33  Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.

15:34  Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

15:35  Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."