CroSaric - I Maccabees - 7

7:1  Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.

7:2  Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.

7:3  Kad je on to doznao, reče: "Ne pokazujte mi njihovih lica!"

7:4  Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva.

7:5  Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom.

7:6  Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: "Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.

7:7  Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!"

7:8  Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.

7:9  Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.

7:10  Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe.

7:11  Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom.

7:12  A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje.

7:13  Među Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir.

7:14  Govorahu oni: "S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao."

7:15  Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima."

7:16  Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma:

7:17  "Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa."

7:18  Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili."

7:19  Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar.

7:20  Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju.

7:21  Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast.

7:22  Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu.

7:23  Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela,

7:24  stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom.

7:25  Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.

7:26  Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovođa, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod.

7:27  Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruči Judi i njegovoj braći ove himbeno miroljubive riječi:

7:28  "Neka između mene i vas ne bude rata. Posjetit ću vas miroljubivo, sa slabom pratnjom."

7:29  Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.

7:30  Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti.

7:31  Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama.

7:32  Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad.

7:33  Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja.

7:34  Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama.

7:35  U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren.

7:36  Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju:

7:37  "Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje.

7:38  Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!"

7:39  Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska vojska.

7:40  Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio:

7:41  "Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća.

7:42  Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog Svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!"

7:43  Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici.

7:44  Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se.

7:45  Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama.

7:46  Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao.

7:47  Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.

7:48  Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.

7:49  Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara.

7:50  Tako se judejska zemlja malo smirila.