CroSaric - John - 11

11:1  Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.

11:2  Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.

11:3  Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."

11:4  Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."

11:5  A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.

11:6  Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

11:7  Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"

11:8  Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"

11:9  Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

11:10  Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."

11:11  To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."

11:12  Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."

11:13  No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.

11:14  Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.

11:15  Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"

11:16  Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"

11:17  Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.

11:18  Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

11:19  A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.

11:20  Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.

11:21  Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

11:22  Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti."

11:23  Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!"

11:24  A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan."

11:25  Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

11:26  I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

11:27  Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

11:28  Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te."

11:29  A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.

11:30  Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.

11:31  Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

11:32  A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."

11:33  Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen

11:34  upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"

11:35  I zaplaka Isus.

11:36  Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

11:37  A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"

11:38  Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.

11:39  Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan."

11:40  Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"

11:41  Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.

11:42  Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."

11:43  Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

11:44  I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"

11:45  Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

11:46  A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.

11:47  Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.

11:48  Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

11:49  A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.

11:50  I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"

11:51  To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

11:52  ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

11:53  Toga dana dakle odluče da ga ubiju.

11:54  Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.

11:55  Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.

11:56  Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?"

11:57  A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.