CroSaric - I Maccabees - 3

3:1  Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.

3:2  Podupriješe ga sva njegova braća i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov.

3:3  On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim mačem tabor štiteći.

3:4  Premac lavu svojim djelima, postade k'o lavić što za plijenom riče.

3:5  Gonio je otpadnike, trag im njušeći; palio je tlačitelje svoga naroda.

3:6  Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posrećilo.

3:7  Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat će se uspomena njegova.

3:8  Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati.

3:9  Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene.

3:10  Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela.

3:11  Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše.

3:12  Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života.

3:13  Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat,

3:14  reče: "Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ."

3:15  I krenu i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim.

3:16  Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, ispriječi mu se Juda sa šakom ljudi.

3:17  Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako će se oduprijeti nas šačica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane."

3:18  A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i šačica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šačicom.

3:19  Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost.

3:20  Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene,

3:21  a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe.

3:22  Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa se ne bojte."

3:23  Tako reče i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku.

3:24  Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju.

3:25  I zavlada strah pred Judom i braćom njegovom i obuze prepast sve okolne narode.

3:26  Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.

3:27  Kad je sve to čuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna.

3:28  Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku.

3:29  Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmučio zemlju zatirući zakone koji postojahu odiskona.

3:30  Poboja se dakle da neće, kako je već bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoći darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujući u tom svoje prethodnike.

3:31  U toj je tjeskobi odluči poći na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca.

3:32  Ostavi Liziju, čovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice.

3:33  I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati.

3:34  Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:

3:35  da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto,

3:36  a onda da se na svem onom području nasele tuđinci i njima da se razdijeli njihova zemlja.

3:37  Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto četrdeset i sedme. Prijeđe preko Eufrata i poče se probijati kroz gornje krajeve.

3:38  Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve.

3:39  S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj.

3:40  I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini.

3:41  Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja.

3:42  Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi.

3:43  Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!"

3:44  I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.

3:45  Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara.

3:46  Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto.

3:47  Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine.

3:48  Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola.

3:49  Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.

3:50  I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo?

3:51  Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo.

3:52  Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju.

3:53  Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?"

3:54  I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa.

3:55  Juda tada postavi narodu starješine: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

3:56  Onima pak koji su baš gradili kuću, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kući.

3:57  I vojska krenu i utabori se južno od Emausa.

3:58  Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje.

3:59  Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja.

3:60  Bit će onako kako Nebo hoće."