CroSaric - Baruch

Chapter 1

1:1  Ovo su riječi knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije,

1:2  pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci osvojili Jeruzalem i spalili ga.

1:3  Baruh pročita riječi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred čitavim narodom koji bijaše došao na čitanje knjige;

1:4  pred mogućnicima i kraljevim sinovima, pred starješinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su živjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda.

1:5  Čuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom.

1:6  Sabraše i novca, koliko tko mogaše,

1:7  i poslaše ga u Jeruzalem svećeniku Jojakimu, sinu Hilkije, Šalumova sina, i ostalim svećenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu.

1:8  Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posuđe kuće Gospodnje što bijaše ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu - srebrno posuđe što ga je načinio Sidkija, sin Jošijin, kralj Judin,

1:9  kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u Babilon doveo Jekoniju s knezovima, ključarima, mogućnicima i svim narodom.

1:10  I napisaše: Evo, šaljemo vam novac da njime kupite žrtve paljenice i tamjan; pripravite žrtve i prinesite ih za grijehe na žrtveniku Gospoda, Boga našega.

1:11  I molite se za život Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za život sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba;

1:12  neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oči naše da bismo živjeli u sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina Baltazara, da bismo ih dugo služili te našli milost pred njima.

1:13  Molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas.

1:14  Čitajte, dakle, knjigu koju vam šaljemo i obznanite je u kući Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja.

1:15  Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim,

1:16  našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima,

1:17  jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni

1:18  i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bijaše stavio pred nas.

1:19  Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas.

1:20  Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas.

1:21  Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi njegovih preko proroka koje nam je on slao;

1:22  svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca, služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našem.

Chapter 2

2:1  Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina:

2:2  pod čitavim nebom nije se još dogodilo ništa slično onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu -

2:3  da se jelo meso sina i kćeri.

2:4  Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo među svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod.

2:5  Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova.

2:6  Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima našim.

2:7  Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio.

2:8  Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca.

2:9  Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio,

2:10  ali mi nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio.

2:11  A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i čudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega:

2:12  mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš!

2:13  Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak među narodima kamo si nas raspršio.

2:14  Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli,

2:15  da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime.

2:16  Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj,

2:17  otvori oči i pogledaj: tÓa mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje;

2:18  samo duša ojađena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih očiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost!

2:19  O Gospode, Bože naš! Ne upravljamo svoje prošnje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i svojih kraljeva;

2:20  nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srdžbu svoju, kako si bio navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim riječima:

2:21  "Ovako govori Gospod: Prignite šiju i služite kralju babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima vašim.

2:22  Ne poslušate li nalog Gospodnji da služite kralju babilonskom,

2:23  učinit ću da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaručnika i pjesme zaručnice, i sva će zemlja postati pustoš bez stanovnika."

2:24  Ali mi nismo poslušali glasa tvog da služimo kralju babilonskom, i ti si tada izvršio prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da će kosti kraljeva naših i kosti naših otaca biti izbačene iz svog počivališta.

2:25  I doista, one bjehu izbačene na žegu dana i studen noći. I umiralo se u strašnim mukama od kuge, gladi i mača.

2:26  A od kuće koja nosi Ime tvoje učinio si ono što je ona danas, zbog zloće kuće Izraelove i kuće Judine.

2:27  Pa ipak, Gospode, Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti,

2:28  kako si obećao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim riječima:

2:29  "Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo će se smanjiti među narodima kamo ću ih raspršiti;

2:30  a znam, taj narod tvrde šije neće poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni će se opametiti

2:31  i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat ću im srce i uši da čuju.

2:32  Oni će me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat će se moga imena; obratit će se, i smekšat će im se tvrda šija,

2:33  i odvratit će se od opakih svojih djela, jer sjetit će se sudbine otaca svojih kad su griješili Gospodu.

2:34  Tada ću ih dovesti natrag u zemlju koju sam obećao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit ću ih, i oni se više neće smanjivati.

2:35  I uspostavit ću s njima vječni Savez: ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. I neću više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao."

Chapter 3

3:1  Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:

3:2  Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.

3:3  Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.

3:4  Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.

3:5  Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.

3:6  Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.

3:7  TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.

3:8  Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.

3:9  Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.

3:10  Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini,

3:11  onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju?

3:12  Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio!

3:13  Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.

3:14  Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.

3:15  Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?

3:16  Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,

3:17  gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?

3:18  I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može?

3:19  Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi.

3:20  Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše;

3:21  staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.

3:22  Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;

3:23  ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.

3:24  Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?

3:25  Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno!

3:26  Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;

3:27  ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;

3:28  izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.

3:29  Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?

3:30  Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato?

3:31  Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća.

3:32  Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio;

3:33  on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša.

3:34  Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;

3:35  zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju.

3:36  On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.

3:37  On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.

3:38  Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.

Chapter 4

4:1  Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti.

4:2  Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:

4:3  ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu.

4:4  Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!

4:5  Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!

4:6  Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izručeni neprijateljima;

4:7  Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujući zlodusima, a ne Bogu.

4:8  Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila.

4:9  Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.

4:10  Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruči Vječni sinove i kćeri.

4:11  S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze.

4:12  Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona.

4:13  Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.

4:14  Dođite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vječni sinove i kćeri!

4:15  Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuđega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;

4:16  odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kćeri.

4:17  Kako bih vam mogla ja pomoći?

4:18  Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja.

4:19  Idite, djeco, otiđite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna;

4:20  skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat ću Vječnoga.

4:21  Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on će vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja.

4:22  Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, Spasitelj vaš.

4:23  S tugom i plačem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog će vas meni vratiti s radošću i klicanjem za sva vremena.

4:24  Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako će naskoro vidjeti gdje će vas izbaviti Bog, koji će doći u velikoj slavi i sjaju Vječnoga.

4:25  Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet ćeš njegovu propast, na njegovu ćeš šiju staviti nogu.

4:26  Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj.

4:27  Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti.

4:28  Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom.

4:29  Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost.

4:30  Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime.

4:31  Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!

4:32  Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove!

4:33  Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem.

4:34  Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje,

4:35  od Vječnoga na nj će doći oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit će stan zlodusima.

4:36  Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.

4:37  Evo, vraćaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kliču u slavu Božju.

Chapter 5

5:1  Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,

5:2  ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga;

5:3  jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom

5:4  i zasvagda ti hoće dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'.

5:5  Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć' se što ih se spomenuo Bog.

5:6  Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.

5:7  I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.

5:8  A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi;

5:9  jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću."

Chapter 6

6:1  Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopći preporuke što mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha što ste ih pred Bogom počinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest će vas kao sužnje u Babilon.

6:2  Kada stignete u Babilon, ostat ćete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog naraštaja, a potom ću vas odande u miru izvesti.

6:3  A u Babilonu vidjet ćete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se nose na leđima i koji neznabošcima strah zadaju.

6:4  Čuvajte se! Ne povodite se za tuđim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme

6:5  kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati."

6:6  Jer s vama je moj anđeo - njemu ste životom svojim odgovorni.

6:7  Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih obložili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu.

6:8  Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova.

6:9  A dogodi se te svećenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga čak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude -

6:10  te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrđe i crvotoči obraniti ne mogu

6:11  usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je čistiti lica od hramske prašine koja napada na njih.

6:12  Jedan drži žezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne može pogubiti;

6:13  drugi u desnici drži mač i sjekiru, ali se ne može obraniti ni od rata ni od razbojnika.

6:14  Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!

6:15  Kao što posuda kojom se čovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima.

6:16  Oči su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze.

6:17  I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako svećenici utvrđuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeći se da ih razbojnici ne opljačkaju.

6:18  Užižu im svjetiljke u mnogo većem broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti.

6:19  Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, kažu, crvi rastaču - crvi koji gmižu iz zemlje te rastaču njih i njihove haljine.

6:20  Oni i ne osjećaju da im je lice pocrnjelo od dima što se diže u hramu.

6:21  Na njihova tijela i glave dolijeću šišmiši, lastavice i druge ptice; a ima i mačaka.

6:22  Po tim ćete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!

6:23  Ne očiste li im naslagu sa zlata kojim su obloženi za ukras, sami ga neće osvjetlati. Nisu ni osjećali dok su ih salijevali.

6:24  Kupovali su ih za najvišu cijenu, a nema u njima životnoga daha.

6:25  Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo ljudima; stide ih se i oni koji im služe,

6:26  jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podići; usprave li ih, oni se sami od sebe neće pomaći; ako se nagnu, ne mogu se uspraviti.

6:27  Kao mrtvacima darove im prinose. Svećenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajući ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleći ništa siromasima i nemoćnima. Njihovih se žrtava dotiču žene u čišćenju, a i porodilje.

6:28  Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ništa ih se ne bojte!

6:29  TÓa kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene.

6:30  U njihovim hramovima svećenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajući glave;

6:31  tule i viču pred svojim bogovima, kao na mrtvačkim gozbama.

6:32  Svećenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu.

6:33  Učine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;

6:34  niti mogu koga učiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Učini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara.

6:35  Oni ne mogu čovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jačeg;

6:36  ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti čovjeka iz nevolje;

6:37  ne mogu se smilovati udovici niti učiniti dobro siroti.

6:38  Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet će se!

6:39  Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

6:40  I sami ih Kaldejci obeščašćuju; jer videći nijema čovjeka koji ne može govoriti, oni ga dovode Belu i traže da čovjek progovori, kao da bi ga bog mogao čuti;

6:41  i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lišeni razbora!

6:42  Žene opasane užetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka;

6:43  kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi što je nisu zapazili kao nju i što joj uže nije prekinuto.

6:44  Sve što se događa u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

6:45  Načiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova.

6:46  Njihovi izrađivači ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi?

6:47  Jer svojim će potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.

6:48  Ako ljude pogodi rat ili nevolja, svećenici se među sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju;

6:49  kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja?

6:50  Po svemu tomu znat će se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit će jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema!

6:51  Kome, dakle, neće biti jasno: to bogovi nisu?

6:52  TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima;

6:53  ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlačenog; nemoćni su oni poput vrana između neba i zemlje.

6:54  Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći i spasiti se, dok će oni ondje izgorjeti kao grede.

6:55  Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.

6:56  Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?

6:57  Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jači od njih, opljačkat će im zlato i srebro i otići s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoći.

6:58  Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kući korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kući koja čuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palači bolji je nego lažni bogovi.

6:59  Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su.

6:60  Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji,

6:61  i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo.

6:62  Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.

6:63  Zato se ne može misliti ni reći da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti učiniti dobra ljudima.

6:64  Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!

6:65  Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;

6:66  niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec.

6:67  Zvijeri su od njih bolje; pobjeći one mogu u skrovište i sebi pomoći.

6:68  Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!

6:69  Kao ptičje strašilo u nečuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

6:70  Jednako su slični glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu bačenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom.

6:71  Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat ćete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.

6:72  Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od njega!