CroSaric - I Corinthians

Chapter 1

1:1  Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten

1:2  Crkvi Božjoj u Korintu - posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.

1:3  Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

1:4  Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu:

1:5  u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju.

1:6  Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama

1:7  te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista!

1:8  On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista.

1:9  Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

1:10  Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.

1:11  Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa.

1:12  Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".

1:13  Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?

1:14  Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;

1:15  da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni.

1:16  A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga.

1:17  Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.

1:18  Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.

1:19  Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih.

1:20  Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

1:21  Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.

1:22  Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,

1:23  a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,

1:24  pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.

1:25  Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

1:26  Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.

1:27  Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;

1:28  i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,

1:29  da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.

1:30  Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,

1:31  da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Chapter 2

2:1  I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje

2:2  jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.

2:3  I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.

2:4  I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage

2:5  da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.

2:6  Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

2:7  nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,

2:8  a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

2:9  Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

2:10  A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.

2:11  Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.

2:12  A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.

2:13  To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima.

2:14  Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.

2:15  Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje.

2:16  Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

Chapter 3

3:1  I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu.

3:2  Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete

3:3  jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?

3:4  Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveć ljudi?

3:5  Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade.

3:6  Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.

3:7  Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti.

3:8  Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću.

3:9  Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina.

3:10  Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje.

3:11  Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.

3:12  Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom -

3:13  svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati.

3:14  Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao.

3:15  Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

3:16  Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.

3:17  Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

3:18  Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

3:19  Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

3:20  I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

3:21  Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše.

3:22  Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše,

3:23  vi Kristovi, a Krist Božji.

Chapter 4

4:1  Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih.

4:2  A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.

4:3  Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.

4:4  Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin.

4:5  Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

4:6  Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga.

4:7  Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?

4:8  Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!

4:9  Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima -

4:10  mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni;

4:11  sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo,

4:12  i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo,

4:13  pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.

4:14  Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.

4:15  Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!

4:16  Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.

4:17  Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim.

4:18  Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama.

4:19  Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost.

4:20  Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti.

4:21  Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?

Chapter 5

5:1  Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu.

5:2  I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini.

5:3  A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio.

5:4  Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa,

5:5  neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.

5:6  Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa?

5:7  Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist.

5:8  Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.

5:9  Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima -

5:10  ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići.

5:11  Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol!

5:12  Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?

5:13  A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.

Chapter 6

6:1  Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima?

6:2  Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice?

6:3  Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje?

6:4  A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži!

6:5  Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom?

6:6  Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima?

6:7  Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti?

6:8  Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću.

6:9  Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici,

6:10  ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

6:11  To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.

6:12  "Sve mi je dopušteno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopušteno!" Ali - neću da mnome išta vlada.

6:13  "Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti." Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!

6:14  Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.

6:15  Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto!

6:16  Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo.

6:17  A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.

6:18  Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.

6:19  Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.

6:20  Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

Chapter 7

7:1  Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu.

7:2  Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.

7:3  Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu.

7:4  Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena.

7:5  Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti.

7:6  Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed.

7:7  A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.

7:8  Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja.

7:9  Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati.

7:10  A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja -

7:11  ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.

7:12  Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta.

7:13  I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža.

7:14  Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su.

7:15  Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.

7:16  Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?

7:17  U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama.

7:18  Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.

7:19  Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi.

7:20  Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.

7:21  Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.

7:22  Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.

7:23  Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.

7:24  Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.

7:25  O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja.

7:26  Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti.

7:27  Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene.

7:28  Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.

7:29  Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju;

7:30  i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju;

7:31  i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta.

7:32  A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu.

7:33  A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi,

7:34  pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu.

7:35  Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.

7:36  Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu.

7:37  Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini.

7:38  Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini.

7:39  Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu.

7:40  Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

Chapter 8

8:1  U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje.

8:2  Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati.

8:3  A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.

8:4  Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga.

8:5  Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! -

8:6  nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.

8:7  Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka.

8:8  A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti što gubimo ako ne jedemo; niti što dobivamo ako jedemo.

8:9  A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima.

8:10  Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede žrtvovano idolima?

8:11  I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro.

8:12  Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite.

8:13  Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

Chapter 9

9:1  Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu?

9:2  Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu.

9:3  Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo:

9:4  Zar nemamo prava jesti i piti?

9:5  Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?

9:6  Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi?

9:7  Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede?

9:8  Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon?

9:9  Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova?

9:10  Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio.

9:11  Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna?

9:12  Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu?

9:13  Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele?

9:14  Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti.

9:15  No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neće oduzeti!

9:16  Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

9:17  Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena.

9:18  Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.

9:19  Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem.

9:20  Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem;

9:21  onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona;

9:22  bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.

9:23  A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

9:24  Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete.

9:25  Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv.

9:26  Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar,

9:27  nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

Chapter 10

10:1  Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more,

10:2  i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,

10:3  i svi su isto duhovno jelo jeli,

10:4  i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.

10:5  Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.

10:6  To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni.

10:7  I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju.

10:8  I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće.

10:9  I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.

10:10  I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.

10:11  Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.

10:12  Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

10:13  Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.

10:14  Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.

10:15  Kao razumnima velim: sudite sami što govorim.

10:16  Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?

10:17  Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.

10:18  Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?

10:19  Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto?

10:20  Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji.

10:21  Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.

10:22  Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?

10:23  "Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziđuje.

10:24  Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.

10:25  Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti.

10:26  Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!

10:27  Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti.

10:28  Ako vam tko reče: "To je žrtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti.

10:29  Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi?

10:30  Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem?

10:31  Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.

10:32  Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj,

10:33  kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.

Chapter 11

11:1  Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.

11:2  Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh.

11:3  Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.

11:4  Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju.

11:5  Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.

11:6  Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.

11:7  A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa.

11:8  Jer nije muž od žene, nego žena od muža.

11:9  I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža.

11:10  Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anđela.

11:11  Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene!

11:12  Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga.

11:13  Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli?

11:14  Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu?

11:15  A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa.

11:16  Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje.

11:17  Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore.

11:18  Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori.

11:19  Treba doista da i podjela bude među vama da se očituju prokušani među vama.

11:20  Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere:

11:21  ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija.

11:22  Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.

11:23  Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh,

11:24  zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen."

11:25  Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen."

11:26  Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

11:27  Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.

11:28  Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije.

11:29  Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.

11:30  Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.

11:31  Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni.

11:32  A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.

11:33  Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge.

11:34  Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo ću urediti kada dođem.

Chapter 12

12:1  O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju.

12:2  Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima.

12:3  Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom.

12:4  Različiti su dari, a isti Duh;

12:5  i različite službe, a isti Gospodin;

12:6  i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.

12:7  A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.

12:8  Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;

12:9  drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu;

12:10  drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.

12:11  A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.

12:12  Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.

12:13  Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

12:14  Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.

12:15  Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?

12:16  I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela?

12:17  Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?

12:18  A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.

12:19  Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?

12:20  A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!

12:21  Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas."

12:22  Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.

12:23  A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa,

12:24  a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast

12:25  da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge.

12:26  I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.

12:27  A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.

12:28  I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.

12:29  Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci?

12:30  Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

12:31  Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

Chapter 13

13:1  Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

13:2  Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

13:3  I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

13:4  Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;

13:5  nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

13:6  ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

13:7  sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

13:8  Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.

13:9  Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

13:10  A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.

13:11  Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.

13:12  Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

13:13  A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

Chapter 14

14:1  Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete.

14:2  Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.

14:3  Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi.

14:4  Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje.

14:5  A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja.

14:6  A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk?

14:7  Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri?

14:8  Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj?

14:9  Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar.

14:10  Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja.

14:11  Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni.

14:12  Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.

14:13  Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti.

14:14  Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan.

14:15  Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom.

14:16  Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš.

14:17  Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.

14:18  Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi.

14:19  Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom.

14:20  Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću!

14:21  U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin.

14:22  Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima.

14:23  Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate?

14:24  Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje.

14:25  Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama.

14:26  Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje - sve neka bude radi izgrađivanja.

14:27  Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači;

14:28  ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu.

14:29  Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju.

14:30  Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti.

14:31  A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni.

14:32  Proročki su duhovi prorocima podložni

14:33  jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute.

14:34  Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori.

14:35  Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.

14:36  Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla?

14:37  Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed.

14:38  Tko to ne prizna, ne priznaje se.

14:39  Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima!

14:40  A sve neka bude dostojno i uredno.

Chapter 15

15:1  Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,

15:2  po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.

15:3  Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;

15:4  bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;

15:5  ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

15:6  Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.

15:7  Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

15:8  Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.

15:9  Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.

15:10  Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.

15:11  Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

15:12  No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?

15:13  Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.

15:14  Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.

15:15  Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.

15:16  Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.

15:17  A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.

15:18  Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.

15:19  Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.

15:20  Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

15:21  Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!

15:22  Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.

15:23  Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;

15:24  potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.

15:25  Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.

15:26  Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt

15:27  jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio.

15:28  I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

15:29  Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?

15:30  Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima?

15:31  Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!

15:32  Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.

15:33  Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje."

15:34  Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.

15:35  Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?

15:36  Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.

15:37  I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga.

15:38  A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.

15:39  Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje.

15:40  Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih.

15:41  Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.

15:42  Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;

15:43  sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi;

15:44  sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.

15:45  Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni.

15:46  Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.

15:47  Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba.

15:48  Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski.

15:49  I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

15:50  A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti.

15:51  Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti.

15:52  Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.

15:53  Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

15:54  A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.

15:55  Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?

15:56  Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.

15:57  A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!

15:58  Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.

Chapter 16

16:1  U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim.

16:2  Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem.

16:3  A kada dođem, poslat ću s preporučnicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem.

16:4  Bude li vrijedno da i ja pođem, poći će sa mnom.

16:5  A k vama ću doći kad prođem Makedoniju; Makedonijom ću samo proći,

16:6  a kod vas ću se možda zadržati ili čak zimovati da me otpratite kamo god pođem.

16:7  Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin.

16:8  U Efezu ću ostati do Pedesetnice

16:9  jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo.

16:10  Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja.

16:11  Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem.

16:12  A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno.

16:13  Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti.

16:14  Sve vaše neka bude u ljubavi!

16:15  Zaklinjem vas, braćo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih -

16:16  da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se.

16:17  Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost:

16:18  umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve.

16:19  Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu.

16:20  Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim.

16:21  Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.

16:22  Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!

16:23  Milost Gospodina Isusa s vama!

16:24  Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!